|
|
 |
|
|
Nadinske zanimljivosti...
|
|
|
KAMEN IZ NADINA ZA CRKVU HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI !
Hrvatski narod
je kroz svoju tisućljetnu povijest prolazio kroz mnoge patnje i
stradanja, a ponajveća među njima svakako je Krbavska bitka 1493.
godine. U samo jednom danu, točnije u samo nekoliko sati, u bitci sa
daleko nadmoćnijim Turcima
poginulo je gotovo deset tisuća hrvatskih vojnika na čelu s banom
Derenčinom. U spomen na taj dan od prije nekoliko godina crkva u
Hrvata slavi 9. rujna kao Dan hrvatskih mučenika. Dan
je to u spomen na sve one koji su kroz povijest hrvatskoga
naroda dali svoje živote za njegovu slobodu. U spomen na sve njih
prije dvije godine je na Udbini počela gradnja Crkve hrvatskih
mučenika. Želja odbora za gradnju crkve je da se u pročelje crkve ugrade kameni sa mjesta raznih hrvatskih stratišta i mučilišta širom svijeta kroz povijest Hrvata, od Drugog svjetskog rata preko Bleiburga do Domovinskog rata. U velikoj nisci takvih stratišta svakako da istaknuto mjesto zauzima i naš Nadin. U svojoj povijesti Nadin je više puta do temelja uništavan, a pučanstvo protjerivano i likvidirano samo zato jer nisu pripadali naciji režima koji je vladao. Domovinski rat je donio novu tragediju Nadinu. Dvadeset i sedam mučki ubijenih samo zato što su Hrvati. Zato je Nadin i pozvan da među prvih 100 stratišta hrvatskog naroda donese kamen za ugradnju na ovo sveto mjesto. Odbor za izradu i otpremu kamena su sačinjavali : Dragan Brzoja, Šime-Mime Ožaković, Neven Vrsakljko, Svemir Vrsaljko i don Boris Pedić. Odlučeno je da se kamen uzme sa jedne od kuća zadnjeg stratišta nadinjana 1991. godine, kuće u kojoj je rafalom srbo-četničke strojnice mučki streljano sedmoro nedužnih nadinjana. Tako je i učinjeno, kamen je uzet, obrađen i na njemu uklesan natpis "NADIN 1991" kao simbol stradanja svih nadinjana kroz čitavu povijest.
Ispraćaj kamena upriličen je ispred crkve sv. Ante u Nadinu. Nadinski župnik Don Boris Pedić je blagoslovio Kamen, nakon čega ga je najstariji među prisutnima Andrija Brzoja predao našem bikeru - motociklistu Nevenu Vrsaljku koji ga je "odjurio" na Udbinu. U nedjelju, 9. rujna 2007. godine pored gradilišta Crkve na Udbini svečanim misnim slavljem obilježen je ovogodišnji Dan hrvatskih mučenika. Misi je prethodio mimohod branitelja, motorista koji su iz mjesta hrvatskih stradanja donijeli pred oltar osamdesetak spomen-kamena za novu crkvu. Među njima je bio i naš motorist Neven s našim Kamenom, koji će u idućim stoljećima simbolizirati patnje nadinjana u prošlosti.
FRANCUSKI HODOČASNIK ODUŠEVLJEN GOSTOPRIMSTVOM U NADINU
Jedne nedjelje u ljeto 2006 god. u crkvi sv. Ante u Nadinu je don Boris Pedić služio Svetu Misu. Tako je u tom mjestu već stoljećima od kad je tu katolika, i takoreći ništa neobično. Te nedjelje otprilike na pola mise u crkvu uđe nepoznat mlad čovjek s neobičnim štapom u ruci (torbu je ostavio ispred crkve), klekne na sred crkve i pokloni se oltaru ne ispuštajući štap iz ruke. Svima na misi je bio nepoznat i za prisutne malo čudan, kao i svećeniku don Borisu. Svećenik zastade sa propovjedi i kaže tom čovjeku: Hvaljen Isus. Čovjek ga gleda i ništa ne odgovara. Svećenik pretpostavi da je stranac, pa ga još pozdravi i na njemačkom jeziku ali on opet ništa. Svećenik je nastavio misu do završetka.
Jedan od
prisutnih vjernika na misi, Vedran Vinketa pozdravi neznanca na
engleskom i tu započe priča: "Neznanac" kaže da je Francuz iz okolice Pariza, da se zove Armel Garnier i da je hodočasnik, da ide pješke od Pariza do Jeruzalema i da je hodajući cestom Zadar - Benkovac (na ruti Pariz - Jeruzalem) negdje iznad Nadina čuo crkvena zvona, skrenuo je sa ceste na brdašce, te preko nadinske šume ugledao crkvu. Znajući da je nedjelja pretpostavio je da je sv. Misa i tako se na taj način pridružio ostalim vjernicima na misi. Na kraju ga svećenik upita preko prevodioca Vedrana kako se hrani na tako dugom putu. On reče: "Kako Bog da". Prisutni vjernici su odmah međusobno sakupili oko 500 kn i poklonili hodočasniku, a Vedran ga je poveo svojoj kući na nedjeljni ručak, hodočasnika nahranio, odvezao do puta gdje je i skrenuo za Nadin i prijateljski ispratio. Prošlo je od tog susreta više od pola godine, hodočasnik je sretno stigao 15.05.2007. u Svetu zemlju u Jeruzalem i na povratku poslao pismo prijatelju Vedranu i još jednom se zahvalio svim nadinjanima sa svete mise. O svom putovanju piše knjigu u kojoj će istaknutu priču imati i o susretu s nadinjanima.
Evo prijevoda njegova pisma:
Zdravo prijatelju, Sjećaš li se kraja mjeseca rujna prošle godine?! Tog mirnog i sunčanog nedjeljnog jutra, kad se na vratima vaše stoljetne crkve pojavio mladi francuz .... Stajaše na vratima s torbom na ramenima i velikim drvenim stapom u ruci...
Bijaše na hodočašću u Jeruzalem –
vječni grad. Upravo taj mladić sam ja Armel Garnier, koji Vam upravo danas i piše ovo pismo. Stigoh u Jeruzalem u petak, 15-og svibnja 2007.godine. Aleluja!!! Nakon što sam stigao u Jeruzalem, tamo sam proveo 15-tak dana, svakodnevno moleći na Isusovom grobu, prisustvujući svetoj misi, moleći za sve ljude koji su mi pomogli tijekom mog hodočašća. Molio sam Svemogućeg da Vas blagoslovi. Susret s Vama u Nadinu u mojem srcu ostavio je neizbrisiv trag, trenutak kojeg ću se uvijek rado i s ponosom prisjećati, jer vaše gostoprimstvo je bilo izuzetno. Život ide dalje, nakon što sam obavio svoju misiju i hodočastio u Sveti grad, sada se moram posvetiti sebi i svojem životu u budućnosti, sada kada imam snage s Božjom pomoći... Nadam se da ćemo se još jednom sresti u budućnosti u vašem selu kako bismo se još jednom pomolili skupa, naravno ako to bude božja volja. Želim vam svu sreću u daljnjem životu i molim za Vas.
Armel Garnier
|
||
|
Copyright KUD Nadin 2006-2007 |
||
